Svaki trenutak iznova se rađamo. Ko bi nam se mogao zasititi.
Godina 1989. bila je i za nas godina ponovnog rađanja. Nakon što smo upoznali Allahova, dželle dželalehu, miljenika, shvatili smo da život koji živimo nije samo ovaj dunjalučki zatvor u kojem se nalazimo.
„Fatih Sultan Mehmed, Javuz Sultan Selim i njima slični jesu ogledala Kur’anskih medresa, a današnji upravitelji su ogledala današnjih škola.“, „Ne cijenite diplomu, nego idžazu. Ko zna, možda će jednog dana biti prihvaćena idžaza, a ne diploma.“, „Nastavite učiti u medresi, uskoro ćete postati antikvitet.“ – kad god bismo čuli glas koji je to govorio, shvaćali smo da su medrese istinska škola znanja i mudrosti koja će promijeniti nesretnu sudbinu ummeta.
„Od vas tražim po jednu medresu za djevojčice i jednu za dječake u svakom mahali.“ – kad god bi to rekao, san nam je bježao s očiju, pa smo u besanim noćima tražili tajnu i šifru kako ispuniti taj nalog. Sa uzbuđenjem majke koja je pronašla svoje siroče, s jedne strane smo osnivali i opremali medrese, a s druge tražili načine da hodže, opremljene znanjem, djelom i ihlasom, od kojih je svaki vrijedan kao antikvitet, mogu cijeli život služiti Kur’anskim znanostima. Da nijedna hodža koja završi ne bi bila izgubljena.
Zahvaljujući radosnoj vijesti našeg Učitelja koji je rekao: „Poslušajte me! Uskoro će iz ovih medresa izrasti ljudi poput plemenitih ashaba.“, nismo mogli mirovati. Nakon nekog vremena bilo nam je dato da u našoj medresi u dvorištu džamije İsmailağa dočekamo prve svršenike.
Nakon što smo dobili dovu Učitelja: „Neka vam Allah podari više nego što se nadate.“, svršene hodže smo poslali u različite krajeve Turske i svijeta, prije svega u Trakiju, da ummet „cijepe“ cjepivom islama, i pripremili smo teren za njihovu službu.
Godine 1997. osnovali smo Fondaciju za znanje i služenje Erenler i tako učinili korak ka institucionalizaciji.
Na ovom smislenom putu koji smo prešli s mnogim istomišljenicima, naše obrazovne aktivnosti, koje su počele u podrumima i sjenicima (zbog prilika tog vremena), elhamdulillah, danas rastu s novim ograncima i nastavljaju službu na pravom putu.
Naši učenici koji dobiju idžazu iz šerijatskih nauka nastavljaju u našoj jednogodišnjoj medresi tekâmül. Poslije toga jedni nastavljaju u našoj Specijalističkoj medresi da se specijalizuju iz akaida, fikha, hadisa i drugih oblasti, a drugi se zapošljavaju u zemlji i inozemstvu i nastavljaju služiti Kur’anu.
Kada smo u fazi osnivanja stali pred našeg Učitelja Mahmuda Efendiju hazretleri i upitali ga: „Šta nam savjetujete da bismo uspjeli?“, rekao nam je: „Budite zainteresovani za svoj posao i ne iznevjerite emanet!“
Ovu opomenu prihvatamo kao svoje glavno načelo i od vas, naša braćo, očekujemo dove da nas Allah, dželle dželalehu, uputi na službe dostojne Njega i Njegova Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).
Naša misija
Odgajati hodže i pojedince koji su, u skladu s razumijevanjem Poslanika, alejhisselam, plemenitih ashaba, učenjaka Ehli sunneta ve-l džemata i zlatnog lanca, ličnosti s dostojanstvom, koji čuvaju svetinje, odani su, plemeniti, ugledni, uljudni, nesebični i uzvišenih ciljeva.
Naša vizija
Biti najcjenjenija i uzorna obrazovna ustanova u svojoj oblasti, institucija koja je završila svoju institucionalizaciju, sa kadrom sastavljenim od uglednih ljudi s ličnim dostojanstvom i koja svoju službu nastavlja kroz stoljeća.
Naše vrijednosti
Odgovornost: U nastojanju da stvorimo transparentnost kojom možemo odgovarati u svakom pogledu, obavljati svaki posao u skladu s vjerskim, moralnim i pravnim obavezama. Čuvati se onoga što vjerski nije prikladno do razine bogobojaznosti, a ispunjavati i pravne obaveze. U stvarima u kojima ne postoji jasna vjerska ili pravna obaveza, sve svoje poslove podvrgavati moralnom i savjesnom unutrašnjem preispitivanju.
Ugled: Kao ustanova koja se bavi naučnim radom, kloniti se svakog ponašanja, rada i aktivnosti koji bi narušili ugled znanja i ljudi od znanja.
Ispravnost: S sviješću da je najvrjednija osobina koju hodža može usaditi učeniku ličnost, nastojati u svako doba i na svakom mjestu odgajati hodže i pojedince prožete znanjem i irfanom, koji neće praviti ustupke na štetu svoje ličnosti i koji imaju ispravnost.
Bratstvo i odanost: Biti odan prethodnicima i starijima koji su nas zakvasili borbom za istinu, a osigurati da i ljudi od znanja koje odgajamo budu odani Allahu, svojoj stvari i našoj fondaciji.
Usmjerenost na učenika: Učenicima pružati najefikasnije obrazovanje, a istovremeno stvoriti mogućnosti i pažnju zbog kojih će se osjećati vrednijim nego u svojim domovima.
Pouzdanost: Sve svoje aktivnosti, zajedno s hodžama, učenicima, roditeljima i osobljem, provoditi bez traženja lične i dunjalučke koristi, vodeći računa o osjećaju uzajamnog povjerenja, otvoreno i razumljivo.