Članci
Očekivani gost: Tri mjeseca
Feb
Kada nas dunjaluk svim svojim ukrasima zasjeni pogled, kada se osjećanja u našim srcima rasprodaju, kada krutost zauzme mjesto srčane nježnosti, nemar mjesto bogobojaznosti, svjetovnost mjesto promišljanja, uobraženost mjesto skromnosti, sebičnost mjesto bratstva, a škrtost mjesto darežljivosti i udjeljivanja…
Kada slast ibadeta uvene u srcima, kada šejtanske spletke i zamke počnu držati sve uglove, našim srcima počne strujati božanski povjetarac koji će na žedne, sušne duše spustiti pljuskove obilja, dati novi rast izdancima robovanja Allahu i uzburkati izvore milosti…
Da bi nas probudio iz nemara, podsjetio na svrhu našeg stvaranja i srcima dao da okuse slast ibadeta, u tirkiznim posudama se služi piće onima koji žele ostati postojani na pravom putu; nama koji smo Gospodara svjetova izabrali za jedinog vodiča, a ipak smo izgubili njegov trag; onima koji su posrnuli na ravnom putu; onima koji su, dok su im oči bile uprte u cilj na horizontu, pali u jame pod nogama; onima koji žele ponovo oživjeti, proći kroz trnovite staze i ući u izabrane vrtove u kojima sa svih strana odjekuje vijest o proljeću…
Tajna traženja
Da nije želio dati, ne bi dao ni želju da tražimo. (Eğer ne hâhî dad, ne dadi hâh.)
Kaže se u jednoj lijepoj izreci: Allah Uzvišeni, koji je stvorio da bude upoznat, traži od nas da molimo da bi darivao. Uprkos vratima robova na kojima se vrijednost gubi što se više traži, kod Njega se vrijednost stiče što se više traži, daruje se što se više moli, na svaku molbu se odgovara sa „lebbejk“ – na dvoru Najuzvišenijeg..
(O Poslaniče!) Reci: Kakvu bi vrijednost vama dao Gospodar moj da nema vaše dove? (El-Furkan: 77) govori Uzvišeni Mevla.. Rob koji u kandžama nefsa i šejtana jede udarac za udarcem, kad god padne iskaže svoju nemoć i, pognute glave i suznih očiju, traži utočište, pod krilima božanske milosti dočekuje se kao dragi gost, grijesi mu se opraštaju, čisti se i bijeli, a njegova zla djela se pretvaraju u dobra. Dakle, šifra za zadobijanje božanske milosti jeste da iskažeš svoju nemoć osjećajem koji izvire iz najdubljih dubina srca i da na ovim vratima priznaš svoje robovanje.
„Da vi ne griješite, Allah bi vas uništio i na vaše mjesto stvorio ljude koji griješe pa se onda kaju.“ (Muslim, Tevba, 9) govori Gospodar svjetova; nama kojima je svaka strana manjkava, a svako krilo prekriveno greškama, donosi radosnu vijest i odškrinjuje zavjesu tajne mudrosti u stvaranju čovjeka.
Griješiti i kajati se.. Od Njegovog gnjeva utjecati Njegovoj milosti, plašiti se Njegove kazne i nadati se Njegovom zadovoljstvu, naučiti ustati nakon pada, voljeti Ga kao da Ga vidiš, moliti kao da čuješ Njegov odgovor. Sve to je svrha našeg stvaranja. Kada bi čovjek izgubio ove osobine pa postao poput meleka koji ne griješe i ne padaju u grešku, promijenila bi se svrha i fitra njegovog stvaranja.
Tri mjeseca u kojima se nalazimo jesu blagoslovljeno doba u kojem dobrota i darežljivost pljušte kao kiša, a u zamjenu za priznanje robovanja i nemoći otvaraju se svi trezori počasti.
Tri mjeseca koja se čeznutljivo iščekuju
Tri mjeseca… Slatka užurbanost obuzimala je Gospodara Doba sreće (Asr-i Saadet) kad bi im se približavao. Dove su se prosipale poput bistrih bisera… Svaka noć bila bi poseban susret, svaki dan poseban život kada bi stigli. U svojim molitvama govorio bi: „Allahu moj, blagoslovi nam redžeb i ša'ban i dopusti nam da dočekamo ramazan.“ Ovi mjeseci nisu bili samo vremenski period; u njegovim očima nisu bili samo kretanje Mjeseca i Sunca ili okretanje Zemlje.
Tri mjeseca su se u čistom biću Gospodara svemira utjelovljivala kao prijatelj čiji se dolazak čeznutljivo iščekuje i čijem se susretu teži. Na njegovim svjetlosnim trpezama primani su s poštovanjem, kao gost dostojan vrijednosti i ugleda.
Zamislite gosta, o vjernici! Iz njegove bisage se prosipaju darovi. Daje takvu kesu da ti pripada što poželiš, daje ti ono čemu težiš, daruje blagostanje oba svijeta. Ovom bezgraničnom okeanu darova daje ime „Regaib“… Već prve džume, čim kroči, da se očistimo i uđemo u njegovu duhovnu atmosferu, i da nakon što nas napusti izađemo iz vrtloga u koji potonemo, velikodušno, ne računajući, ne brojeći i ne ograničavajući, natapa svojom milošću sva srca koja žele da se okupaju.
„Redžeb je Allahov mjesec, ša'ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec mog ummeta“ – kaže naš Poslanik. Ono što nikome osim Njega nije dao da okusi u svemiru – viđenje i slast susreta – Allah, Gospodar svjetova, daje da okusi Svom miljeniku u njegovom mjesecu. U dvadeset sedmoj noći časnog redžeba uzdižu se srca svih vjernika, u duhovnom miradžu prate Gospodara svjetova, a gost koji odlazi na rastanku ostavlja još jedan dar. Na početku čisti, na kraju daruje uspon. Kakav lijep prijatelj, kakav dragocjen putnik…
Odlazeći, ne ispušta naše ruke, ne napušta svoje ljubitelje u tuđim zemljama, predaje ih mjesecu svog miljenika, potapa očišćena tijela iz jednog susreta u drugi, iz jednog okeana u drugi… „Allahov Poslanik bi ša'ban gotovo cijeli proveo u postu.“ kaže majka vjernika, Hazreti Aiša. „Ša'ban je mjesec koji se nalazi između dva blagoslovljena mjeseca, pa većina ljudi ne shvaća njegovu vrijednost.“ time što je rekao ukazuje naš Efendija na razlog pažnje koju mu je poklanjao. Novi prijatelj, novi voljeni kuca na vrata vjernika, a darovi koje donosi u potpunosti iskazuju da je to mjesec Poslanika milosti, dostojno njegovog položaja.. Tačno petnaeste noći dižu se talasi oprosta na obalama srca vjernika. Kako ne pokisnuti! Svakome ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika i ko zadovolji roditelje predaje se u ruke svjetlosni dokument o oslobođenju (berat)… Kakav veliki dar, kakav darežljiv gost…
I rezultat svih ovih priprema… Zasljepljujući odsjaji željenog gosta počinju se pomaljati iza brda kad se okrene Noć oprosta… Od okorjelih srca nije ostalo ni traga, svi tmurni slojevi okupani su u izvoru vode života, oči su zamagljene, srca spremno čekaju, vjernici iščekuju svoj mjesec, neka samo dođe vrijeme – Sultana jedanaest mjeseci…
U času imsaka Sultan postavlja svoj tron u dvorce srca… Ali njegov dolazak je drukčiji, zavjese skrivenog su podignute, dodiruješ ga kao da ga osjećaš, utjelovljen je i šeta usred svijeta. Kamo god pogledaš, vidiš ga, njegova svjetlost obuhvata prostor između neba i zemlje, jasno i otvoreno; ovaj blagoslovljeni gost se ne skriva.. Spušta se u srca svih vjernika… Neprestano objavljuje da im je namijenjen.
Kao da nudi najrjeđe bisere među sedefima, kao da posipa najljepše mirise ruža, kao što se iz četrdeset komada svile ukazao plemeniti sakal-i šerif, ovaj blagoslovljeni gost svoj najvredniji dar nudi u posljednjih deset dana… Božanska mudrost ne otkriva „Lejletu-l-kadr“, noć bolju od hiljadu mjeseci provedenih u ibadetu, da bi gledala traganje vjernika. „U neparnim noćima posljednjih deset dana, a vrlo vjerovatno u dvadeset sedmoj noći“ – tim riječima Gospodar svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, daje naznake srcima koja su u nedoumici..
Dok mi, uoči njihovog odlaska, čekamo ove blagoslovljene goste, ovom prilikom se nadamo iscjeljenju naših ranjenih srca. Amin!
Ovaj tekst se objavljuje uz upućivanje na web-stranicu İsmailağa, čija je veza navedena u nastavku.
Očekivani gost: Tri mjeseca