Članci
Mjesec šaban i Noć Beraata

Mar
Allah, dž.š., Stvoritelj vremena i njegov jedini Gospodar, kao što je sve što je stvorio stvorio na određenoj prirodi, tako je i mjesece stvorio s određenom prirodom, pa je neka razdoblja učinio bereketlijim i vrjednijim od drugih. Izvor vrijednosti i bereketa određenih za pojedina razdoblja jesu događaji i zbivanja vjerskog značaja vezani za te dane i noći.
Mjeseci spomenuti u Kur'anu časnom izrazom „sveti mjeseci“[1] također su među prvim takvim bereketlijim i vrijednim razdobljima. Jedan od tih blagoslovljenih mjeseci, mjesec redžeb, ostavili smo iza sebe zajedno s noćima Regaib i Miradž. Šaban, osmi hidžretski mjesec koji slijedi redžebu po kalendarskom redu, a kojem smo imali čast dočekati, također je izuzetan mjesec koji u sebi nosi mnoge vrijednosti.
Kada se na ime ovoga blagoslovljenog mjeseca pogleda sa stanovišta porijekla i historije, vidi se da je to bio mjesec koji su Arapi smatrali svetim i prije islama, da je u pojedinim historijskim razdobljima nazivan različitim imenima, a potom se počeo spominjati kao „Šaban“. Razumije se da je i naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) odobrio da se ovaj mjesec spominje imenom „Šaban“, da je s uspostavom hidžretskog kalendara pod tim imenom upisan na svoje mjesto u kalendaru i da je tako preneseno do naših dana.[2]
U ovom blagoslovljenom mjesecu, čije ćemo vrijednosti posebno obraditi, zbio se i niz historijski značajnih događaja. Brak našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) s našom majkom Hafsom (radijallahu anha), rođenje hazreti Husejna (radijallahu anh) i pohod na Benu Mustalik zbili su se u ovom blagoslovljenom mjesecu. I nakon Asr-ı saadeta mnogi važni događaji poklopili su se s ovim blagoslovljenim mjesecom.
Značaj i vrijednosti mjeseca šabana
Budući da je šaban po hidžretskom kalendaru mjesec koji prethodi Ramazanu, on predstavlja svojevrsnu pripremu za ovo blagoslovljeno doba. Post i druge dobrovoljne ibadete treba povećavati počevši od ovog mjeseca, te tako dovršiti pripreme kako bismo od Ramazana imali najviše koristi.
S obzirom na značaj ovog blagoslovljenog mjeseca za doživljavanje Ramazana, naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) učio je dovu: „Allahu moj! Učini redžeb i šaban blagoslovljenim za nas i daj nam da dočekamo Ramazan.“[3] Ova dova je također jedan od dokaza dopuštenosti toga da se određeno razdoblje, nazvano „tri mjeseca“, smatra svetim i da se poduzimaju određene aktivnosti radi oživljavanja njegovih noći.
Onima koji su ga pitali, naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) objasnio je da je najvrjedniji post, osim Ramazana, post u mjesecu šabanu, rekavši: „To je post koji se u šabanu drži iz poštovanja prema Ramazanu (zbog Ramazana).“[4]
Prenosi se i da je ovaj mjesec, čije je vrijednosti saopćio svome ummetu, nazvao svojim mjesecom: „Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec, a Ramazan je mjesec mog ummeta.“[5]
Šaban je doba iznošenja djela pred Allaha
Jedna od najvažnijih stvari koje šaban čine značajnim jeste to što je on mjesec iznošenja djela pred Allaha. O tome se od našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) prenosi: „U ovom mjesecu, čiju vrijednost ljudi ne poznaju, djela se iznose pred Allaha; ja želim da se moja djela iznesu dok sam na postu, pa u ovom mjesecu postim.“[6]
O značaju koji je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) pridavao mjesecu šabanu i postu u njemu, naša majka hazreti Aiša (radijallahu anha) ovako pripovijeda:
„Allahov Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) u pojedinim je mjesecima postio mnogo, toliko da smo mislili kako uopće neće prekidati post. U pojedinim mjesecima bi opet mnogo jeo, pa bismo govorili da u tom mjesecu uopće nije postio. Nisam vidjela da je Allahov Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) postio cijeli neki mjesec osim Ramazana. Niti sam ga vidjela da je u ijednom mjesecu postio više nego u šabanu.“[7]
Allahov Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) nije u godini - osim u Ramazanu - ni u jednom mjesecu postio više nego u šabanu, a rekao je i ovo: „Radite od djela ono što možete podnijeti. Jer Allah vam neće dosaditi dok vi ne dosadite sebi. Kod Allaha je najmilije ono djelo koje čovjek radi stalno, makar ono bilo i malo.“[8]
O postu našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) u šabanu hazreti Aiša (radijallahu anha) je također rekla: „On (Poslanik, s.a.v.s.) bi cijeli šaban proveo u postu i na kraju bi šaban spojio s Ramazanom.“[9]
Naravno, jedini put oživljavanja mjeseca šabana nije samo post. U ovom blagoslovljenom mjesecu nagrade i dobit koje proizlaze iz prihvaćenih ibadeta i ponašanja koja su povod za nagradu bit će višestruko veće.
U mjesecu šabanu ne treba posustajati
Primijećeno je da neki ljudi, koji žele Ramazan provesti ispunjeno, nakon što uložuju veliki trud da iskoriste vrijednosti redžeba, u šabanu posustanu i drugu polovinu ovog mjeseca provedu kao neku vrstu odmora; zato su i naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) i učenjaci koji slijede njegov sunnet osjetili potrebu da u vezi s tim upozore.
Prenosi se da je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) upozoravajući svoj ummet rekao: „Ovaj šaban je mjesec koji se nalazi između redžeba i Ramazana, o kojem ljudi bivaju nemarni. A šaban je mjesec u kojem se djela uzdižu Gospodaru svjetova…“ Također se prenosi da je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) pitao ashabe kako provode mjesec šaban, da ih je u vezi s tim upozoravao i podsjećao te da ih je pratio.[10]
Noć Beraata, u kojoj spasenje i oprost nalaze svoje značenje
U arapskom jeziku riječ „berae – beraet“ znači: „biti čist“, „biti oslobođen obaveze“, „biti oprošten“, „spasiti se“, „dokazati nevinost“, „osloboditi se dužnosti“, „očistiti se“, „biti oslobođen optužbe“, a u vjerskoj terminologiji izražava: „da je rob oprošten kod Allaha“, „da su grijesi opali“. Zbog toga što je potvrda oslobođenja za robove koji oživljavaju noć, naziva se još i „rahmet“ i „Sakk“ (isprava).
Ova noć, koja je u arapskim izvorima i starim djelima zabilježena kao „sredina noć / noć polovine mjeseca šabana“, u turskom je poznata kao „Berat noć“ i među narodom se tako i spominje.[11]
Noć Beraata je noć čija je vrijednost utvrđena
Među dokazima o utemeljenosti i vrijednosti Noći Beraata, prvih pet ajeta sure Ed-Duhan spomenuli su neki mufessiri, na čelu s Ikrimom (rahimehullah), učenikom Abdullaha ibn Abbasa (radijallahu anhuma) i jednim od vodećih mufessira među tabiinima.[12]
Da je ova noć vrijedna jasno se vidi iz hadisa koji bilježe Tirmizi, Ibn Madže i imam Ahmed ibn Hanbel (rahimehumullah), u kojem naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kada bi došla petnaesta noć mjeseca šabana odlazi na mezarje Džennetul-Baki da dovi Allahu Teala, te našoj majci Aiši (radijallahu anha), koja ga je o tome upitala, odgovara: „U ovoj noći Allah Teala oprašta većem broju ljudi nego što ima dlaka na ovcama plemena Benu Kelb.“[13]
Da je Noć Beraata noć oprosta i mađfireta, u drugom hadisu je izraženo ovako: „Kada nastupi sredina (petnaesta noć) šabana, noću ustanite na ibadet, a danju postite. Jer Allah Teala od zalaska sunca svojom milošću silazi na dunjalučko nebo i objavljuje: Ima li nekoga ko traži oprost, da mu oprostim? Ima li nekoga ko traži opskrbu, da ga opskrbim? Ima li nekoga ko je u nevolji, neka zamoli pa da mu pomognem. Ovaj poziv traje sve dok ne svane zora.“[14]
Također, Noć Beraata je spomenuta među vremenskim razdobljima čije su i noći i dani vrjedniji.[15] Prenosi se i da se promjena kible od Mesdžid-i Aksa prema časnoj Kabi zbila u sredini mjeseca šabana.[16]
Blagoslovljena noć u kojoj se određuju naše sudbine
Mufessiri koji polaze od prvih ajeta sure Ed-Duhan i učenjaci koji su pisali u oblasti kur'anskih nauka ove su ajete tumačili zajedno s ajetima sure El-Kadr, koja kazuje da je Kur'an časni objavljen u Noći Kadr, te su objasnili da postoje dvije vrste objave Kur'ana časnog, jedna cjelovita, a druga postupna; da se njegovo spuštanje na dunjalučko nebo u cjelini (inzal) zbilo u Noći Beraata, a postupno spuštanje (tenzil) u Noći Kadr.
U Noći Beraata određuje se sve u vezi s stvorenjima za godinu dana: hoće li ostati živa ili ne, koje će im se blagodati podariti, koja će se opskrba podijeliti, te njihova dunjalučka i ahiretska stanja, poput toga hoće li biti ugledna ili poniženja. Ove informacije, koje već postoje u Allahovom, dž.š., vječnom znanju, u Noći Beraata dostavljaju se zaduženim melecima koji će izvršavati svoje dužnosti, prema njihovim zaduženjima: dio koji se odnosi na opskrbu Mikailu (alejhisselam), dio koji se odnosi na nevolje Azrailu (alejhisselam), a dio koji se odnosi na određene događaje poput rata i zemljotresa Džibrilu (alejhisselam).[17]
Zbog osobina od kojih smo pokušali spomenuti samo dio, oživljavanje Noći Beraata dobiva životni značaj. Da se ova noć oživljava još od Asr-ı saadeta jasno se vidi kako iz predaja od plemenitih ashaba (Rıdvanullahi Teala alejhim edžmain), tako i iz ostavština učenjaka tabiina.
Selefi-salihini su ovu noć poštovali
Noć Beraata su s posebnom pažnjom dočekivali veliki učenjaci tabiina, poput šamskih učenjaka, imama Mekhula, Halida ibn Ma'dana i Lukmana ibn Amira (rahimehumullah).
Ovu blagoslovljenu noć prihvatili su i učenjaci u raznim krajevima islamskog svijeta, a navodi se da su je oživljavali tako što su se namirisavali i tamjanili, odlazili u džamije i predavali se ibadetu.[18] Prema poznatom historičaru Fakihiju, Noć Beraata je u časnoj Mekki također dočekivana s važnošću i zanimanjem.[19]
Drugi važan zapis u vezi s ovom temom nalazi se i u djelu imama Šafije (rahimehullah) „El-Umm“: „Postoji pet noći u kojima se dove ne odbijaju: prva noć petka u časnom redžebu, noć u sredini časnog šabana (Noć Beraata), noć petka, te noći Ramazanskog i Kurban-bajrama.“[20]
Načini oživljavanja noći
Ne treba biti među onima koji ne pridaju potreban značaj ibadetima za koje smo tokom cijele godine odgovorni i koji muslimanstvo ograničavaju samo na određena razdoblja, nego treba nastojati biti među onima koji svoje ibadete obavljaju stalno. Budući da je šaban mjesec koji se poistovjetio s postom, najprikladnije je u skladu sa značenjem noći dočekati Noć Beraata na postu, provesti njen dan u postu, sa velikom ozbiljnošću izvršiti svoj muhasebe (preispitivanje sebe), mnogo se kajati i tražiti oprost te noć učiniti povodom novog početka. Naime, naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: „Doista, iman se u grudima nekoga od vas haba i troši kao što se haba odjeća. Zato molite Allaha da obnovi vaš iman.“[21] Prema tome, baviti se kelimei-tevhidom, tvrđavom imana, i obnavljati iman jeste stav koji se poklapa s onim što nas tekstovi koji donose radosnu vijest o ovoj noći traže.[22]
Prije nego što noć nastupi, obavijestiti svoje bližnje o vrijednostima noći i čestitati jedni drugima ispunjava obavezu održavanja rodbinskih veza, a ako oni koje podsjetimo oživljavaju noć, bit ćemo dionici sevaba njihovih djela i tako povećati svoju nagradu.
Učenje Kur'ana časnog, bavljenje evradom, zikrovima i dovom, iznošenje lijepih želja, donošenje obilnih salavata također su među osnovnim djelima kojima se noć oživljava. Boravak na sohbetskim skupovima, posjeta mezarjima tokom dana noći radi sjećanja na naše bližnje koji su preselili na ahiret, briga o siromasima i nemoćnim, siročadi i jetimima, posebna pažnja prema sadaki džariji i udjeljivanje sadake koliko materijalne mogućnosti dozvoljavaju također su među djelima koja su povod da se iskoristi bereket ove noći.
U ovoj noći potrebno je posvetiti posebnu brigu namazu, stubu našeg vjerovanja, i pokazati veću osjetljivost za klanjanje namaza u džematu. Oni koji imaju dug kaza-namaza trebaju ovu blagoslovljenu noć pretvoriti u ozbiljnu priliku da nadoknade znatan dio tih namaza. U samostalnim djelima napisanim o fezailu-amalu spominju se neke dove, ibadeti i izrazi specifični za ovu noć, a oni koji nemaju dug kaza-namaza, ako se okrenu ovakvim posebnim djelima, bit će na dobitku.
Oni koji će biti uskraćeni općeg oprosta u ovoj noći
Gubljenje nade u Allahovu, dž.š., milost ubraja se u najveće grijehe, pa i u uzroke gubitka blagodati imana. Allah Teala kaže: „(Habibe moj!) Reci: ‘Šta bi Gospodar moj marao za vas da nema vaše dove (i ibadeta)?“[23] te nam time naređuje da ne odustajemo od dove. Ne gubiti nadu u Allaha Tealu ne slaže se ni s shvatanjem koje smatra prikladnim bezobzirno nastavljati s grijesima. Iako je Noć Beraata noć u kojoj su vrata oprosta širom otvorena, ipak postoje i neke skupine koje će biti isključene iz općeg oprosta.
U samostalnim djelima napisanim o vrijednim danima i noćima, među skupinama koje će u Noći Beraata ostati izvan oprosta na prvom mjestu spominju se oni koji padnu u širk, najveći zulum i grijeh. Zlopamtila, oni koji nastavljaju s bludom, oni koji prekidaju rodbinske veze, razbojnici koji presreću putnike, oni koji su neposlušni roditeljima, oni koji namjerno ubiju vjernika i čarobnjaci ubrajaju se među one koji će ostati uskraćeni općeg oprosta u ovoj noći, sve dok se ne pokaju za ove grijehe i ne poprave svoje stanje.[24]
Neka Allah Teala u ovoj blagoslovljenoj noći podari Ummetu Muhammedovom spas od zuluma i svih vrsta zla na dunjaluku, a na ahiretu i naše potvrde spasa od džehennema!
Fusnote
[1] Sura El-Bekare:194, 217; Sura Et-Tevbe:36[2] M. Kâmil Yaşaroğlu, „Şâban“, DİA, sv. 38, str. 207.[3] Ahmed ibn Hanbel, el-Müsned, 1/259; et-Taberânî, el-Mu’cemu’l-Evsat, 4/189[4] Tirmizî, Zekât:28[5] Deylemî, el-Firdevs, br. 3276, 2/275.[6] Ahmed ibn Hanbel, el-Müsned, 5/201; Nesâî, Savm:70[7] Buhârî, Savm:51, Ebû Dâvûd, Savm:59[8] Müslim, Sıyâm:177[9] İbnü Mâce, Savm:4[10] Abdürrezzâk, el-Musannef, br. 7858[11] Şemseddin Sami, „Berâet“, Kâmûs-i Türkî, İstanbul 2011, İdeal Kültür Yayınları, str. 226.[12] Prema ogromnoj većini mufessira, prvih pet ajeta sure Ed-Duhan odnosi se na Noć Kadr. Vidi: Kur’ân-ı Mecîd ve Tefsirli Meâl-i Âlî’si, tefsir sure Ed-Duhan.[13] Tirmizî, Savm:39; İbnü Mâce, İkāme:191[14] İbnü Mâce, İkame:191[15] İbnü Mâce, İkame:193[16] Halit Ünal, a.g.m.[17] Kur’ân-ı Mecîd ve Tefsirli Meâl-i Âlî’si, tefsir sure Ed-Duhan; Beyhakî, Şuabü’l-Îmân, 3/386, br. 3839; Deylemî, Firdevs, 2/73, br. 2410.[18] Za detaljnije informacije o ovoj temi vidi: İbnü Receb el-Hanbelî, Letâifü’l-Ma‘âriffimâ li-Mevâsimi’l-Ammine’l-Vezâif, Dâruİ bnü Hüzeyme, Riyâd, 1428, str. 327-330.[19] Halit Ünal, a.g.m.; Nebi Bozkurt, „Kandil“, DİA, sv. 24, str. 301.[20] İmam eş-Şâfiî, el-Ümm, thk. Rıfat Fevzî Abdülmüttalib, Dâru’l-Vefâ, Beyrut, 1422, sv. 2, str. 485; Beyhakî, es-Sünen, Şuabü’l-Îmân, 3/342; es-Süyûtî, Cami‘u’s-Sağîr, sv. 3, str. 454.[21] el-Heysemî, Mecma‘u’z-Zevâid, 1/52.[22] İbnü Receb el-Hanbelî, a.g.e. str. 329.[23] Sura El-Furkan:77[24] Taberânî, Mu‘cemu’l-Kebîr, 20/108, Mu‘cemu’l-Evsat, 7/36; İbnü Mâce, İkâme:191. İbnü Receb el-Hanbelî, a.g.e. str. 331-332.
izvor: ismailaga.org.tr
